Hatidža Mujezinović, sportska zaljubljenica iz Tuzle: Ubistvo je što ne možemo na stadione ili dvorane

Hatidža Mujezinović (77) strastvena je sportska zaljubljenica u sport. Više od pola stoljeća redovna je na sportskim priredbama u Tuzli. Ima svoje mjesto u ložama stadiona “Tušanj” i dvorane “Mejdan”.

No, zbog koronavirusa već mjesecima nije odgledala ni jednu utakmicu uživo.

“Jako loše, jer od 1964. godine pratim sport. I fudbal, i košarku, i rukomet, sve moguće sportove. Ovo je za mene ubistvo jer to je moja velika ljubav, pravo da ti kažem“, kaže Hatidža Mujezinović i nastavlja: “Ja bih i puzala. Ja kada sam slomila nogu, ja sam išla na stadion s gipsom. Meni se čudili, kažu vidi je, nije mogla ni da miruje. Stvarno ne mogu”, kaže ona.

U rodnoj Tuzli je završila Ekonomsku školu, a penziju je zaradila radeći u banci. Više od dvije decenije je u penziji, a njena jedina preokupacija je sport.

Kaže kako je odrasla u porodici s još pet sestara, a da je samo ona, uz oca, volila sport. Sloboda kao klub i kao sportsko društvo joj veoma mnogo znače.

Izdvaja jednu generaciju crveno-crnih. “Huka, Verlašević, ona stara generacija… Ne mogu se više ni sjetiti njih. Sve sam ja odgledala od prve i druge lige, sve sam stvarno pratila.

Gledala sam i kada je igrao Aco Ivoš, kada je Đorđe Gerum bio trener Slobode. Svi su me igrači poštovali. Mićo Duvandžić kao trener, bio je čovjek i toliko sam ga volila i cijenila, što je bio korektan. Nije dao nikom da se petlja kada on trenira, govorio je da je to njegov posao.“

Odgledala je na hiljade utakmica. Ipak jedna joj je ostala u dubokom sjećanju, a nije utakmica u kojoj je igrala Sloboda. “Kada je Meske (Mersed Kovačević) igrao i kada je igrao Šećer (Dževad Šećerbegović). Oni su me vodili u Istanbul, gledala sam utakmicu.

Pošto sam ja sa sestrom vrlo često išla u Istanbul, budemo po deset dana. Oni su igrali tada i odvedu me na utakmicu kada je igrao Bešiktaš. To mi je ostalo u sjećanju, bila sam oduševljena.

Želja mi je da vidim tu Barcelonu. Za Barcelonu navijam, ali, eto, nema prilike. Penzioner, mala penzija, ne može se sad putovati. Evo 16 godina nisam makla iz Tuzle”, govori ona.

Hatidža Mujezinović je i dokazani humanitarac. Više stotina puta je u svom životu darovala krv. U rodnoj Tuzli, prije koronavirusa, svakodnevno je pješačila po desetak kilometara. Zastajkivala bi s poznanicima i pričala o uspjesima i neuspjesima Slobode. Zdravlje je, kaže, odlično služi. Ne pije nikakve tablete, jedino primjenjuje propisanu terapiju za povišeni šećer. Nada se da će uskoro biti na utakmicama.

“Dok mogu i dok me zdravlje bude služilo. Ova korona da me ne zafrka. Žao mi je jer su bili rekli da će puštati po 200-300 gledalaca. Mogli su i na košarku i na fudbal, i to”, kaže na kraju Hatidža Mujezinović iz Tuzle, strastvena zaljubljenica u sport.