Prva plata otišla je roditeljima, a ni višemilionski ugovori me ne bi promijenili

Da biste dobili svoje parče sreće, nije dovoljno samo da živite, nego je potrebno da se svakim jutrom budite sa odlučnim stavom da mijenjate stvari i da idete naprijed. Posebno se to odnosi na tinejdžere koji tek završe školovanje i dođu na životno raskršće.

Tako je Amar Beganović, dječak koji je zaluđen nogometom od kada zna za sebe, odlučio da bude – nogometaš. Nije bilo dovoljno samo upisati se u obližnju školu nogometa i šutirati loptu… Trebalo je odlučno život predodrediti toj magičnoj stvari, toj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Mnogima se u BiH desilo da su bili perspektivni, pa nisu uspjeli. Naš 18-godišnji sagovornik nada se da će to što je kao dječak obukao dres svoje Slobode na kraju biti samo početak jedne velike i lijepe priče. Njen kraj, istina, ne znamo i ne možemo da naslutimo, ali početak djeluje obećavajuće.

I Slobodin početak sezone izgledao je obećavajuće…

“Ovaj stručni štab nam je unio nešto borbeno, uveli su nam taj pobjednički mentalitet. Iznenađen sam kako se radi na treninzima, atmosfera se poboljšala i ako ovako nastavimo, možda bismo mogli da napadnemo i Evropu”:

Odgovara li Vam  ovaj stil igre?

“Dolaskom novog trenera izborio sam to neko mjesto pod suncem. Trener je stao iza mene, a s njim i Osmanhodžić i Crnogorac, oni su mi dali pravu šansu. Drago mi je što sam dobio priliku, a ovo sada u Slobodi je evropski stil”.

Može li se igra podići na viši nivo?

“Sloboda kao Sloboda možda prije nije bila ovakva, posebno ona kod Husrefa Musemića, ali ovaj tim je srčan i borben i mislim da publika to vidi. I kada smo izgubili od Širokog u Kupu, dobili smo aplauze, baš kao i nakon poraza od Želje, Zrinjskog… Publika je bila jedno vrijeme ‘nestala’ s Tušnja, ali sada je prepoznala naš trud i sada se vratila na stadion, a mi ćemo nastojati da ih natjeramo da dolaze na naše utakmice”.

Prvi nastup dresu Slobode?

“Debitovao sam protiv Metalleghea kod Vlade Jagodića. Sjećam se dobro, trebala nam je pobjeda za Ligu 6 i ja sam dobio zadnjih pola sata na desnom krilu i zaista sam Jagodiću zahvalan i od tada je sve krenulo”.

Je li lakše igrati na desnom beku ili na krilu?

“Tokom čitave karijere igrao sam na desnom beku, tako da mi je to ipak draža i primarna pozicija, a moj omiljeni igrač na toj poziciji je Dani Alves. Nekako mi je on primjer kako bi htio da igram jednog dana”.

Kako gledate na razvoj mladih igrača u BiH?

“Gledajući prethodne godine, podiže se to na viši nivo. Iskreno, mislim da se treba davati još veća šansa mladim igračima, a dobro to rade u Želji i Sarajevu, pa je sada i dosta reprezentativaca koji su igrali Premijer ligu, a potencijalni su i grade dobre karijere”.

“Željo ili Sarajevo?

“Haha, pa ne mogu vam to reći, ne da mi srce da kažem. Sloboda ispred svih”.

Ko će da osvoji titulu u Premijer ligi ove sezone?

“Pa iskreno mislim da je Sarajevo trenutno najbolja ekipa u Premijer ligi i mislim da mogu da osvoje titulu. Igraju napadački, dominantni su i ne znam da li im iko može parirati. Imaju širok roster, Husrefa koji zna da osvaja trofeje…”.

Koji igrač Vam je bio najteži za čuvati?

“Ognjen Todorović iz Zrinjskog. Nije svejedno kada vam se okrene prema licu. Brz je, nezgodan.”.

Neobične stvari s kojima ste se susretali u Premijer ligi?

“Ja sam tek izašao iz juniora i sada mi je malo drugačije u seniorima. Tempo je drugačiji. Drugačije mi je sada i kada komuniciram sa saigračima, sudijama, protivničkim igračima, ali navikavam se”.

Ko su Vam uzori u Slobodi, koga najviše poštujete?

“Evo ga ulazi (u tom trenutku u prostoriju je ušao Said Husejinović, op.a). Said je sjajan lik, fantastičan igrač, imao je bogatu i veliku karijeru i stvarno ga posebno poštujem. Moram da istaknem i Omara Pršeša, ali svi ovdje su sjajni momci i sa svima imam odličan odnos”.

Je li san zaigrati za A reprezentaiju BiH jednog dana?

“Igrao sam za mlade selekcije i zahvalan sam Erbezu, Malkočeviću i Karačiću što su mi ukazali povjerenje i nadam se da ću jednog dana zaigrati i za A reprezentaciju. Ali nekada kada sam najviše trebao dai gram na nekom većem turniru, desi mi se neki peh, povreda… Ali nadam se da ću biti tu u narednim ciklusima i da ću nositi dres bh. reprezentacije”.

Gdje je ‘nestala’ prva plata?

“Pa nije baš bilo čašćenje, nego sam je dao roditeljima. Želio sa da im malo i pomognem. Roditelji su mi najveća inspiracija i motiv. U svemu me podržavaju, zajedno donosimo odluke. Također, pohvalio bih ljude iz Besttransfer agencije koji se bave mojom karijerom, oni su me digli iz ‘kanala’ i pomogli mi da budem tu gdje jesam. Oni profesionalno to rade, gledaju šta jedem, pijem, imam posebne programe za treninge…”.

Šta je Vaš cilj u karijeri?

“Vjerujem u rad i mislim da se samo on isplati. Naravno, uvijek postoje ciljevi, ne bih se ni bavio ovim sportom da ih nemam. Želim samo da treniram, vrijedno radim i da se dokazujem. Od kada znam za sebe težim ka nekim ciljevima. Bilo je to da igram za Slobodu, pa sam ostvario, sada gledam da napredujem i možda napravim neki inostrani angažman, možda i negdje u region, ali korak po korak”.

Društvene mreže, popularnost je, pretpostavit ćemo, porasla?

“Nisam neki ljubitelj društvenih mreža, ali osjeti se razlika kako sam postao ‘poznat’. Ljudi me sada sreću, pozdravljaju, dosta je poruka na internetu, ali stvarno ne mislim da sam neka faca. Smatram to normalnim”.

Šta Vas najviše nervira u bh. nogometu?

“Tereni, najviše to. Volio bih da jednog dana imamo terene kakve imaju svi evropski klubovi u većim ligama”.

Gledate li često nogomet na TV-u?

“Gledam naravno, posebno Messija i Barcelonu. Ali stvarno, volim gledati utakmice, posebno igrače koji su na mojim pozicijama, onda to sve analiziram, pratim, učim… Itekako može da bude korisno”.

Najbolji igrač Premijer lige BiH?

“Ove sezone je to Amar Rahmanović iz Sarajeva, ali prethodnih sezona to je bio Zajko Zeba. Nisam imao priliku da ga upoznam, ali jako ga cijenim i mislim da je pravi majstor i šteta što se oprostio”.

Tuzlanski derbi…

“U prvom gradskom derbiju bilo je 10.000 navijača na Tušnju i to je dobro za nogomet u Tuzli. Tuzla City je s velikim ambicijama ušao u Premijer ligu i prava je stvar što su sada i oni tu s nama u Premijer ligi”.

Koji klub Vas posebno motiviše?

“Poseban je impuls kada igramo protiv Želje i Sarajeva, posebno na Tušnju. Ipak, priznajm da je više Željo nego Sarajevo”.

Šta biste popravili kod sebe u igri?

“Mislim da moram da radim dosta u nekim elementima, uvijek ima prostora za napredak”.

Značajan udio u karijeri imaju i bivši treneri

“U svim omladinskim selekcijama, imao sam podršku svih trenera, Spahića, Omerovića, Karića, Malkočevića… Omerović mi je dao kapitensku traku, vjerovao mi je više nego što sam ja sam u sebe vjerovao. S njim imam poseban odnos, Karić današnji sportski direktor mi je isto bio jako važan u karijeri, a to što je bio jak autoritet igračima je pomoglo da postanu dobri”.

Da li bi Vas mnogo promijenio novac, odnosno neki bogati ugovor?

“Mislim da bih ostao isti i da me novac ne bi promijenio. Bez obzira o kakvim ciframa da se radilo, ostao bih isti, dosljedan, radišan, borben, vjernik, baš onakav kakvog su me roditelji odgojili i ne bih ni za šta mijenjao ovo što sam sada”.

(sportsport.ba)