Predsjednik Radničkog sportskog društva “Sloboda” i KK “Sloboda Dita” u zlatnim vremenima tuzlanskog sporta bio je dugogodišnji društveni radnik Muharem Haro Abdurahmanović.

Još kao gimnazijalac aktivno je učestovovao u RSD “Sloboda”. Nakon što je diplomirao uključio se u rad košarkaškog kluba, potom i sportskog društva.

-Dugo godina radio sam u KK “Sloboda Dita”, ali se sjećam kako sam bio i u Upravnom odboru FK “Sloboda” u vrijeme predsjednika Alije Nalića. Bio sam na čelu RSD “Sloboda” u zlatna doba i u vrijeme kada smo obilježavali vrijedne obljetnice. Tako nas je nezaboravog 14. novembra 1979. godine u Bugojnu primio predsjednik republike Josip Broz Tito – prisjeća se Abdurahmanović datuma koji je vječno ostao urezan u sjećanje.

-Sjećam se da cijelu noć nisam spavao, te da sam konstatno ponavljao napisani govor. Imao sam neopisivu tremu, ali poslije rukovanja s Titom i uručivanja zlatne plakete RSD “Sloboda” uslijedilo je olakšanje. Trebali smo s Titom razgovarati desetak minuta, a ostali smo više od dva sata. Tito nam je rekao da ne obraćamo pažnju na protokol, jer ga je interesovao napredak Tuzle. Kasnije nam je dopisnik TANJUG-a koji je bar 20 godina pratio predsjednika SFRJ rekao kako nikad ranije nije čuo tako izrečene bisere njegovih misli. Valjda je se i drug Tito opustio u razgovoru sa nama. Kasnije sam dobio video – zapis naše posjete Titu, koji je ostao u društvu. Da li je sačuvan, to ne znam – kaže on.

Potom se vratio na šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća u vrijeme velike privredne i sportske ekspanzije u Tuzli. Pomenuo je gradnju stadiona Tušanj, stadiona Exspres, terena u Kreki.

-Već šezdesetih godina “Proleter” iz Kreke bio je košarkaški prvoligaš. Zvali smo ih “uvozna ekipa”, jer su imali veliki broj košarkaša iz Srbije i Hrvatske. Kasnije je uslijedila fuzija “Proletera” i “Slobode”, a naš košarkaški klub izrodio je najboljeg sportistu BiH svih vremena – Mirzu Delibašića Kinđeta. Dakle tih godina pravljeni su sportski objekti, a Tuzla već 25 godina nije dobila neko novo zdanje. I, ta činjenica doprinosi teškom stanju u sportu – kaže on.

–

Pred agresiju na BiH Abdurahmanović, kaže kako je “Sloboda Dita” posjedovala generaciju koja je bila kadra osvojiti titulu prvaka države ili Kup.

-Zaustavljeni smo u trenutku kada smo bili četvrti u Yuba ligi i juniorski prvaci Jugoslavije. Imali smo 600 dječaka u Školi košarke, te mladu generaciju sa Mršićem, Mulaomerovićem, Salaharevićem… Salaharević je stradao u rodnoj Vlasenici, a riječ je o vanserijskom talentu. Žalim što smo zaustavljeni u pohodu na vrh jugoslovenske košarke – kaže on i nastavlja:

-Došlo je vrijeme rata u kojem smo uspjeli sačuvati SD “Sloboda”, iako su nam jedni govorili da smo četnički, a drugi da smo ustaški klub. Mnogi su mislili kako “Sloboda” neće opstati, ali smo opstali jer je “Sloboda” institucija čiji su temelji udareni 1919. godine. Opstali smo zahvaljujući Rudnicima “Kreka”, D.D. “Solani”, “Diti”, “Tehnogradu” i nekolicini entuzijasta. Moram reći kako niko nikada neće oteti “Slobodu”, jer je “Sloboda” uvijek bila klub revolucionara i napredne omladine. Bila, ostala i ostaće.

Napominje kako današnji političari imaju sva manje razumijevanja za sport. Potom se prisjetio riječi druga Tita, koji delegaciji “Slobode” govorio o značaju sporta kao ljudske djelatnosti.

-Vremena su se promijenila i sve je maltene postalo komercijalizirano. Sjećam se profesora Seleta (Saliha Seleskovića op.a), s koliko je entuzijazma formirao nove sportske sekcije. Danas takvih entuzijasta nažalost – nema. Sport je na marginama, pa se godinama priča o donošenju Zakona, ali se sve završava na priči. Političari zaboravljaju doprinos sporta u stvaranju zdrave nacije i jačanja duha patriotizma. Pošto sam hronični optimista vjerujem da će se to vrlo brzo promijeniti, te da će sport krenuti staza prospariteta, jer su se na ovom podneblju odvajkada rađali vrhunski talenti.

Aktuelni trenutak SD “Sloboda” i klubova koji egzistiraju ocijenjuje najtežim, naravno izuzimajući ratni period. Ipak, vjeruje kako će se mnogo toga promijeniti do 100 rođendana “Slobode”.

-Ako ovakvo stanje ostane niko neće imati koristi, pa tako ni sport. Ponavljam kako ne smijemo zaboraviti istorijske činjenice, po kojima je “Sloboda” bila klub revolucionara, napredne omladine i ostalih građana željnih prospariteta. U perspektivi moramo “proizvoditi” i “prodavati” sportiste, jer je Tuzla oduvijek bila rasadnik talenata – zaključio je na kraju razgovora Muharem Haro Abdurahmanović.

Razgovor objavljen u Monografiji SD Sloboda 1919-2009. / Autor: Edin Skokić