Zlatko Saračević, proslavljeni atletičar i sportista stoljeća grada Tuzle, doktor nauka sa uspješno odbranjenom doktorskom disertacijom “Maksimiziranje rezultata bacanja kugle pomoću modeliranja kinematičkih varijabli”. Inače, Saračević je i dalje rekorder naše zemlje u bacanju kugle. Još davne 1984. godine u Zagrebu je bacio kuglu 21,11 metara. Atletikom se bavio tri decenije, vlasnik je titula prvaka Evrope, Balkana i Mediterana.

Jednom rječju “gromada od čovjeka”

Par riječi iz Vaše biografije i koji su sportski rezultati bili najznačajniji za vas u vašoj karijeri?

Zlatko Saračević rođen sam 27.07.1956godine u Zenici,  Općina Zenica.

Sportom sam se počeo baviti 1968. godine, u košarkaškom klubu SLOBODA TUZLA , sa kojim 1971. godine, osvajam  prvo mjesto na juniorskom prvenstvu BiH održanom u Zvorniku. Od 1972. godine,  prelazim  u rukometni klub SLOBODA TUZLA i igram rukomet do 1974. godine, kada prelazim  u Atletski Klub SLOBODA-TEHNOGRAD Tuzla kod trenera Latifagić Muhameda na discipline  bacanje kugle i diska. Od 1978. godine, počinjem uporedo  se  takmičiti  i  u  dizanju  tegova.

• Kao sportista osvojio sam u bacanju kugle, bacanju diska i dizanju tegova preko 200 medalja, pehara, nagrada, domaćih i međunarodnih priznanja, takmičeći se na svim domaćim  i  međunarodnim  takmičenjima,  kao  i  na  Olimpijskim
• Prvak i  rekorder malih Olimpijskih  igara  srednjih škola  u bacanju kugle i diska 1976. godine, Prijedor.
• Prvak Evrope  u  dvorani 1980. godine Sindelffingen   Njemačka.
• Prvak Evrope u ekipnom kupu šampiona i pojedinačno nastupivši za Crvenu Zvezdu iz  Beograda 1980. godine Madrid  Španija.
• Treči na  prvenstvu  Evrope  u  dvorani  godine Grenobl  Francuska.
• Drugo mjesto na Balkanskim igrama u bacanju kugle 1983. godine Izmir Turska.
• Drugi na  Svjetskoj Univerzijadi 1983. godine  Edmonton Canada.
• Pet puta prvak i rekorder Jugoslavije od 1984. do 1988. godine, u dizanju tegova.
• godine Ekipni prvak lige u dizanju tegov Jugoslavije, sa ekipom K.D.T. “IGMAN” Konjic.
• Drugi  na  mitingu  Cipros  Ciprijanus 1986. godine  Nikozija Cipar.
• Drugi na  Svjetskom  Grand  Mitingu 1986. godine Sao Paolo
• Prvi na  Evropskom  ekipnom  prvenstvu  Nacija 1987. godine Dablin Irska.
• Prvo mjesto  na  Balkanskim  igrama  u bacanju kugle 1989. godine  Serez  Grčka.
• Treči na  Grand  Mobille  Mitingu 1989. godine   Nju Delhi
• Treći na  Mitingu  Internacionale 1989. godine    Calkuta
• Treće mjesto na Balkanskim igrama u bacanju kugle 1990 godine Istanbul Turska
• Treći na Evropskom ekipnom prvenstvu  Nacija 1991 godine  Barcelona  Španija.
• Prvak   Četiri  puta  u  bacanju  kugle  dva  puta  u  bacanju  diska.
• Bio sam stalni član reprezentacije Jugoslavije sa preko sto nastupa u atletici i dizanju tegova.
• Učesnik na Olimpijskim Igrama Barcelona 1992 godine, i nosilac zastave BiH  na ceremoniji  otvaranja
• Preko 20  puta  prvak  BiH, u bacanju kugle, diska   i  dizanju  tegova
• Zaslužni sportista
• Zaslužni sportista
• Najbolji atletičar  i  dizač  tegova  od  kada  postoje  ti  sportovi  u
• Najvredniji ostvareni  rezultat u  bacanju kugle sa važečim  rekordom  i  danas  od 21,11m  postignut 1984. godine,  Zagreb Hrvatska.
• Najvredniji ostvareni ukupno rezultat u dizanju tegova, od kada postoji dizanje tegova u BiH, podignuvši u trzaju 165,5kg, izbačaju 205kg i biatlonu (total) 370,5kg.
• Osvojio dvije bronzane medalje u izbačaju i biatlonu na balkanskom prvenstvu u dizanju tegova 1987. godine  Tirana
• godine proglašen za najboljeg sportistu prošlog stoljeća za grad Tuzlu.
• Nastupao na  dva Svjetska prvenstva u dizanju tegova 1987. godine Sofija Bgarska  i 1995. godine  Istanbul
• Jedan sam od rijetkih sportista širih prostora koji je u dva različita sporta postigao i ostvario vrhunske Svjetske rezultate, u atletici, bacanje kugle i dizanje tegova.

San svakog sportiste su Olimpijske igre, koje godine i gdje su bile održane olimpijske igre na kojim ste ucestovali te koliko je za vašu karijeru značilo učešće na Olimpijadi?

Olimpijske igre Barcelona 1992. Ove Olimpijske igre specificne su  po tome što je Bosna i Hercegovina prvi put kao samostalna, suverena i nezavisna država nastupila na jednom ovako prestižnom takmičenju. OI Barcelona 1992. predstavljaju istorijski početak sporta od osamostaljenja BiH i najznačajnije je moje takmičenje jer sam dio početka novije istorije sporta BiH.

Kakvi su Vaši utisci sa Olimpijskih igara na kojima ste učestvovali?

Na olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, pripala mi je cast da kao sportista član Atletskog Kluba Sloboda-Tehnograd Tuzla, Radničkog Sportskog Društva SLOBODA TUZLA i Tuzlaku nosim zastavu Bosne i Hercegovine na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara. Što je ujedno,  prvi put javno predstavljanje svjetu zastave BiH.

Tu sam bio najsretniji i najtužniji.

• Osjećao sam se najsretnijim sportistom-čovjekom, gdje smo pokazali cijelom svijetu da smo smogli snage i ako je BiH bila u agresiji, ratu i velikom stradanju naroda i rušenju, da smo se pojavili na Olimpijskim Igrama iz prkosa i inata.

• Najtužniji jer se nisam mogao adekvatno pripremiti da rezultatom pariram drugim takmičarima koje sam do tada uvjek pobjeđivao a koji su imali vrhunske uslove za pripreme.

Šta je potrebno da jedan sportista postane olimpijac?

Moram napomeniti da ne mozemo kazat ovaj sport je lakši ili teži od drugog, svaki sport je težek onoliko koliko se njemu posvetimo i koliko sebe uložimo u njega.

Olimpijac, sportista se rađa i stvara, rađa se kao talenat a stvara kroz određeni period. Sportista mora da ima zacrtane ciljeve kao Olimpijske igre u kojima  je za njihovo ostvarenje neophodno maksimalno zalaganje i ulaganje u sportistu od trenera, kluba, grada, sportskih saveza, Olimpijskog komiteta i države.

Ne može se reći sportisti ideš na Olimpijske igre pa ćemo poslije ulagati u njega četiri godine. Prvo treba uložiti u sportiste obezbjediti sve potrebno za trening i život da bi se sportisti pripremili ispunili Olimijske norme i što spremniji nastupili na OI i predstavljali svoju državu.

Trenutno stanje u BiH kada su u pitanju olimpijski sportovi?

Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine osnovan je 4. juna 1992. godine. Nakon osnivanja i prvog nastupanja sportista naše države na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, uslijedilo je zvanično priznanje od strane Međunarodnog olimpijskog komiteta. OK BiH je od 2002. godine i zvanično najveća nevladina sportska organizacija i prva sportska institucija registrirana u Ministarstvu pravde BiH pri Vijeću ministara BiH u koju se udružuju nacionalni sportski savezi.

Za razliku od današnjih vlasti BiH, nekadašnja, zajednička država Jugoslavija itekako je ulagala sport. Ogorčenje je odnosom bh. vlasti prema zaslužnim sportistima, ali i generalno prema sportu.

U vrijeme kada sam se bavio sportom država je mnogo više vodila računa o najboljim ambasadorima države – sportisitima. Imali smo sto dana priprema od države za nastupe za reprezentaciju i za Olimpijske igre, evropska i svjetska takmičenja, a kao vrhunski sportisti, imali smo plaćeno penziono i zdravstveno osiguranje, mjesečna redovna primanja vrhunskog sportiste.

Danas se klubovi  gase, sportski objekti propadaju, a niko ne snosi odgovornost za takvo stanje koje je vrhunski sport i sportiste BiH doveo na najniže grane. BiH je dala veliki broj olimpijskih, svjetskih i evropskih prvaka, međutim vremena su se promijenila tako da sada takavi uspjesi spadaju u domen naučne fantastike.

Sport kao i Olimpijski komitet  BiH pripao je Vijeću Ministara BIH tačnije Ministarstvu  civilnih poslova, gdje što se tiće sporta rade antisportisti koji uništavaju cjelokupan sport BiH. Nedostatak je adekvatnog  zakona o sportu BiH, odgovarajuče strategije razvoja sporta kao i posebno Ministarstva sporta BiH.

Kako komentarišete rezultate koje su postigle države sa prostora Balkana na skoro zavrsenoj olimpijadi u Riju?

Ministarstvo civilnih poslova je u  budžetski grant za sport BiH izdvojio  samo 560.000 KM što bi bilo dovoljno za par sportista da se pripreme za Olimpijske igre. Primjer za razliku od Bosne i Hercegovina, kompletan budžet za sport Republike Srbije u protekloj godini iznosio je oko 27 miliona eura i druge države okruženja izdvajaju za sport približna sredstva. Medalje zemalja okruženja  osvojene na Olimpijskim igrama u Riu su posljedica brige države o sportu, sportistima i ulaganjima u sport.

Šta biste poručili mladim sportistima?

Svaki roditelj želi da mu djeca budu zdrava i da dobro uče školu na osnovu toga:

Poručujem roditeljima i mladima da se uključe u sport preko sportskih klubova da se bave sportom jer sport pored postizanja rezultata i osvajanje medalja ima zadatak i cilj da stvara radno sposobnu, društveno korisnu i zdravu ličnost.