Predstavljamo Svitlanu Tinjić: Od osnivanja kluba do svjetskih medalja

Puni smisao izreke “Sve se može kad se hoće”, jasan je kada se čuje životna priča Svitlane Nosan – Tinjić. Rođena je 1971. godine u Ukrajini. Pripada generaciji, koja je u svojim najljepšim godinama, svjedočila padu i raspadu velikog SSSR-a, a poslije i Jugoslavije. Višestruka gimnastička prvakinja SSSR-a i Ukrajine, u Bosnu i Hercegovinu došla je nakon što je upoznala današnjeg supruga. Tuzlanska snaha ljubazno je odgovorila na mnoga pitanja o svom životu i radu. 

Možete li se prisjetiti dolaska u Bosnu i Hercegovinu, kada je to bilo? Kako je sve izgledalo?

U Bosnu sam došla nakon što sam upoznala svog supruga koji je iz Tuzle, te sam se za njega i udala. Bilo je to 1990. godine, dok su još postojali SSSR i Jugoslavija. Tada je bila velika razlika u kvaliteti i standardu života. U Jugoslaviji je standard bio puno bolji u to vrijeme. Pošto mi se Jugoslavija tada jako svidjela ja sam se brzo prilagodila, upoznala sam dosta prijateljica koje su nadoknadile društvo koje je ostalo u mom rodnom gradu, njima je bilo interesantno da se druže samnom baš zato što sam bila strankinja. 

Došli ste kao studentica, nastavili ovdje studirati, a onda je izbio rat. Da li ste ovdje ostali u ratu?

Prije nego što sam se udala i preselila, u bivšem SSSR-u sam počela studirati na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport i završila sam tri godine. Međutim, 1992. godine počeo je rat te nažalost i moje školovanje je tada zaustavljeno jer sam tokom čitavog rata bila u Tuzli, a zbog ratnog stanja nisam mogla da putujem i nastavim studij. Ali 2009. godine sam odlučila da završim svoj studij na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli i diplomirala sam 2010. godine. U toku rata bilo mi je jako teško jer nisam mogla komunicirati sa svojom rodbinom. Bilo je perioda kada nisam mogla ni nazvati ni poslati pismo dok je mojim roditeljima bilo još teže jer nisu mogli znati ni da li sam živa. 

Odlično govorite bosanski jezik. Kako ste učili jezik, da li možete izdvojiti neke sličnosti i razlike između Ukrajine i BiH i ljudi. Šta vam najviše nedostaje?

Između Ukrajine i Bosne ima dosta sličnosti u jeziku i zato sam jako brzo i naučila bosanski jezik, koji mi se od početka jako svidio. Po pitanju naroda rekla bih da su Ukrajinci dosta zatvoreniji dok su u Bosni ljudi dosta otvoreniji i komunikativniji. Za ono što mi najviše nedostaje izdvojila bih svoju rodbinu koju ne viđam često. Od 2012. godine sam državljanka Bosne i Hercegovine. 

Nekada je u Tuzli gimnastika bila vrlo popularna. Međutim, drugi sportovi, posebno košarka, vremenom su potisnuli zanimanje za ovaj lijepi sport. Osnivali ste Klub ritmičko sportske gimnastike i postigli fantastične rezultate. Gimnastika je lijep ali i vrlo težak sport. Kada je najbolje početi sa treniranjem? Koliko se trenira? Da li je potrebno imati neke fizičke predispozicije ili se radom sve može nadomjestiti?

Tuzlarije

Kao trenerica ritmičke gimnastike radim sa djecom svih uzrasta, počev od četiri godine pa sve do seniorske kategorije. Svaki uzrast zahtjeva poseban pristup u komunikaciji i načinu rada na treninzima. Smatram da je jako bitno da dijete prije svega zavoli ovaj sport da bi se nastavilo baviti ritmičkom gimnastikom što je duže moguće jer jedino tako se mogu postići uspješni rezultati. Ritmička gimnastika je zaista zahtjevan sport. Naša takmičarska grupa trenira i po tri sata dnevno šest dana u sedmici, a to mogu samo djevočice koje istinski vole ovaj sport i žele da budu uspješne. Uspješna gimnastičarka mora da posjeduje dosta sposobnosti kao što su razgibanost, energičnost, skočnost, preciznost, osjećaj za ravnotežu i mora imati jako dobru koordinaciju i biti spretna i vitka. Najbolji uzrast za početak treniranja ritmičke gimnastike je 4-5 godina. Prilikom upisivanja glavne predispozicije su fleksibilnost i dobra koordinacija, a ostalo se može usavršavati treniranjem uz puno rada, truda i želje. 

I nakon prestanka bavljenja gimnastikom, gimnastičarke uglavnom nemaju problema sa viškom kilograma, zadrže uspravan hod, a može se primijetiti i posebna elegancija pokreta.

Nakon aktivnog bavljenja ritmičkom gimnastikom prije svega ostane vam osjećaj za pravlino držanje tijela. Sve što se nauči u ritmičkoj gimnastici nikada se ne zaboravlja. Ja i dan danas mogu uraditi dosta elemenata koje sam radila dok sam trenirala i nastupala na takmičenjima. Bivše gimnastičarke najčešće i jesu vitke i elastične nakon prestanka bavljenja ovim sportom jer prilikom selekcije u ranijem dobu birane su djevojčice koje su vitke ali sve je to ipak individualno i specifično za svaku gimanstičarku gdje i genetika igra ulogu. 

Slike sa takmičenja često probude želju kod djevojčica da se i same bave gimnastikom. Međutim, do šarenih trikoa i frizura treba puno rada i discipline. Svakako je i uloga roditelja vrlo važna.

Gimnastičarke koje stvarno zavole ovaj sport i ne žele da se bave samo rekreativno nego žele da budu uspješne takmičarke moraju maksimalno da se posvete ritmičkoj gimnastici, provedu puno vremena u sali što zahtijeva dosta discipline i odricanja. Biranja da li će otići na rođendan ili na trening, provesti dan napolju sa vršnjacima ili u sali. U takmičarskoj ekipi imamo djevojčice koje su jako požrtvovane i spremne na rad, čak i kada kažem da je kraj treninga one žele ostati još. U ovome svemu jako je bitna uloga i podrška roditelja koji trebaju da podržavaju upornost svoje djece. 

Koliko Klub ritmičko sportske gimnastike “Sloboda” ima članova? Kakvi su planovi za ovu godinu?

Naš klub broji 70 članica. Imamo rekreativni program i takmičarski progam. U rekreativnom programu djevojčice treniraju tri puta sedmično, a u takmičarskom programu djevojčice treniraju šest puta dnevno po tri sata. Naše takmičarke učestvuju na mnogobrojnim međunarodnim turnirima širom Evrope i osvojimo preko stotinu medalja svake godine. U ovoj godini planiramo da učestvujemo na međunarodnim turnirima kao što su: “Cup of Young Talents” u Beču (Austrija), “Gracia Cup” u Budimpešti (Mađarska), “Olimpia Cup” u Sofiji (Bugarska), “6th ARMONIJA CUP – 2019” Solun (Grčka), “AURA CUP – 2019” Zagreb, “3rd Friendship Cup – 2019” Alkamar (Holandija). 

Svaki sport zahtjeva odricanje ali i košta. Kako i gdje nabavljate opremu, trikoe, rekvizite?

Kvalitetnije rekvizite i potrebnu opremu najčešće nabavljamo na takmičenjima u inostranstvu i preko interneta, dok osnovni rekviziti za početnika mogu da se nađu i kod nas. Trikoe za takmičenja djevojčice šiju po narudžbi sa puno Swarowski kristala da bi izgledale što ljepše i atraktivnije. Nažalost, sve ove troškove kao i u većini sportova, snose roditelji. Ovom prilikom želim da se zahvalim svim roditeljima koji podržavaju i ulažu u svoju djecu jer u današnje vrijeme bez roditelja sportskih uspjeha ne bi ni bilo. 

Kako izgleda jedan vaš uobičajeni dan? I dalje imate figuru gimnastičarke, da li primjenjujete neki poseban režim ishrane?

Ritmička gimnastika je moj život i moj hobi. Svaki dan po nekoliko sati provedem u sali, a prije treninga ili poslije treninga obično provedem na internetu gdje gledam i pratim nove vježbe i elemente u ritmičkoj gimnastici kako bi poslije to naučila svoje gimnastičarke. Nemam posebnog režima ishrane, izgledam vitko zahvaljući svojoj genetici. Ne biram posebno šta ću da jedem niti se držim neke dijete. 

Prije sedam godina Tuzlarije su objavile članak o Klubu, i dalje stalno pristižu vijesti o novim uspjesima. Šta se u Klubu promijenilo u međuvremenu?

U zadnjih sedam godina desilo se dosta događaja vezanih za ritmičku gimnastiku. Već sedam godina zaredom naš klub organizira međunarodni turnir u ritmičkoj gimnastici pod nazivom “Salines Cup”. Ovaj turnir važi za jedan od jačih turnira u Bosni i Hercegovini, te svake godine imamo odaziv od preko 200 gimnastičarki iz raznih evropskih zemalja pa čak i iz Amerike. Ovaj turnir je već postao poznat i tradicionalan, naravno planiramo ga održati i ove godine. 

U Rumuniji

2012. godine izabrana sam za selektora reprezentacije ritmičke gimnastike te sam sa našim reprezentativkama prvi put u historiji BiH u ritmičkoj gimnastici 2015. učestvovala na 34. Svjetskom prvenstvu u ritmičkoj gimnastici u Stuttgartu. U 2016. godini učestvovali smo na 6 svjetskih kupova u ritmičkoj gimnastici: 
FIG WORLD CUP BERLIN MASTERS 2016 
FIG WORLD CUP PESARO 2016 
FIG WORLD CUP AGF TROPHY BAKU 2016 
FIG WORLD CUP BSB Bank MINSK 2016 
FIG WORLD CUP SOFIA 2016 
FIG GRAND PRIX MOSCOW 2016 

Tuzlarije

Guadalajara

U 2018. godini sa reprezentacijom BiH u ritmičkoj gimnastici također sam učestvovala na 36. Svjetskom prvenstvu u ritmičkoj gimnastici u Sofiji (Bugarska), na Mediteranskim igrama u Tarragoni (Španija) i po prvi put na 34. Evropskom prvenstvu u ritmičkoj gimnastici u Guadalajara (Španija). 
2016. godine sam položila sudijski ispit na međunardnom FIG (Svjetska gimnastička organizacija) nivou i trenutno sam jedina sutkinja u BiH sa sudijskom FIG licencom koja ima pravo suditi na svjetskim i evropskim prvenstvima. Bila mi je velika čast predstavljati BiH i suditi na Svjetskom prvenstvu, Evropskom prvenstvu i Mediteranskim igrama, što nije nimalo lagan zadatak. Sudi se najboljim i najkvalitetnijim gimnastičarkama svijeta, traži se velika odgovornost i velika koncentracija jer se sudijama na tako važnim takmičenjima ne opraštaju greške.

Vaša kćerka Vanessa također je aktivno trenirala, bila reprezentativka. Šta sada radi? Puno radite, često putujete i uz podršku porodice sve stižete.

Mnogo sam zahvalna svojoj porodici, mom suprugu Mirsadu i kćerki Vanessi, koji dijele moju ljubav prema ritmičkoj gimnastici i daju mi veliku podršku. Moram pomenuti da je moja kćerka bila reprezentativka i učesnica pomenutog Svjetskog prvenstva u Stuttgartu 2015. godine. A sada studira na dva fakulteta, na Pravnom fakultetu i Fakultetu za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli, također navečer sa mnom radi kao trener i jako sam ponosna na nju. 

Tek je prvi mjesec 2019. godine, a do kraja godine naše gimnastičarke predvođene Svitlanom Tinjić okitiće se brojnim medaljama na svjetskim takmičenjima. 

S.M.