Kada Delić je BH atletičarka, čija su specijalnost utrke u hodanju na 10 km. Članica je Atletskog kluba “Sloboda” iz Tuzle. Nastupila je kao prva atletičarka za Bosnu i Hercegovinu na Svjetskom prvenstvu 1993 godine u Štutgartu. Osim toga nastupila je na Olimpijskim igrama 1992 i 1996 godine.

Par riječi iz Vaše biografije i koji su sportski rezultati bili najznačajniji za Vas u vašoj karijeri?

• VIŠESTRUKA REKORDERKA EX JUGOSLAVIJE  u disciplinama 3000m hodanje, 5000 m hodanje,  10.000 m hodanje, rekorderka BiH u disciplinama 3000 m hodanje, 5000 m hodanje i 10000 m hodanje.
• Učešće na Evropskim prvenstvima u Parizu i Helsinkiju,
• Učešće na Svjetskim prvenstvima u Stutgartu i Geteborgu
• Učešće na Olimpijskim igrama
• Učešće na Mediteranskim igrama u Torinu
• Na osnovu ostvarenih rezultata  na Izboru najboljih sportista grada Tuzle 4 puta proglašavana medju najbolje sportašice (2x najbolji sportista i 2x među 10 najboljih),
• Najbolja strana atletičarka u Njemačkoj za 1994-1996,

San svakog sportiste su Olimpijske igre, koje godine i gdje su bile održane olimpijske igre na kojim ste učestvovali te koliko je za Vašu karijeru značilo učešće na Olimpijadi?

BARSELONA – 1992, ATLANTA 1996

Mislim da je samo učešće na olimpijskim igrama u Barseloni bilo prekretnica u mom daljem sportskom razvoju, jer sam znala da želim učestvovati i na narednim olimpijskim igrama koje su se trebale održati u Atlanti 1996.  Taj cilj sam i ostvarila jer me  pune četiri godine kroz učešće na evropskim i svjetskim prvenstvima, kao i na međunarodnim mitinzima uvijek inspirisao  olimpijski duh i sportski rezultat.

Kakvi su Vaši utisci sa Olimpijskih igara na kojima ste učestvovali?

Kad je u pitanju nastup na Olimpijskim igrama u Barseloni, treba istaći da sam bila jedina atletičarka iz BiH koja je ispunila normu za nastup u reprezentaciji EX Jugoslavije. Međutim, priznavanjem države BiH kao ravnopravne članice MOK-a, imala sam čast da budem među prvim sportistima koji su učestvovali na   Olimpijskim igrama, te smatram da su olimpijske igre u Barseloni  ostale kao najljepši sportski dogadjaj koji mi se ostvario.

Nastup na olimpijskim igrama u Atlanti je bio potpuno drugačiji, gdje sam se četiri godine spremala u Njemačkoj, i gdje sam samo 15 dana prije odlaska u Ameriku na Medjunarodnog grand pri  mitingu u Barseloni pobijedila aktuelnu svjetsku prvakinju Ileanu Salvador u trci na 5000 m i gdje sam na osnovu rezultata u 1996 godini zauzimala 8 poziciju na listi najboljih svjetskih hodačica. Nažalost,  Olimpijski komitet BiH je odlučio da svi sportisti moraju otići 45 dana ranije u grad Pell City, što je za mene bilo ubitačno, i gdje sam  za smo 30 dana boravka u ovom gradu izgubila četverogodšnji rad. Izgubila sam gotovo 10 kg zbo velike vlažnosti, i nemogućnosti treninga. Tako da Olimpijske igre u Atlanti iako sam hodala bolje od olimpijske norme  smatram svojim neuspjehom jer sam bila spremna za plasman među 6 djevojaka.

Šta je potrebno da jedan sportista postane olimpijac?

Prije svega uporan rad, trening i odricanje.  Ako kažem da sam se spremala za dionicu od 10000 m, ja sam u prosjeku dnevno hodala od 45-50 kilometara.  Ali uz rad i želju neohodna je podrška u svakom pogledu.  S ponosom kažem da sam imala status  internacionalnog sportiste u okviru Atletskog saveza Jugoslavije, što je podrazumijevalo adekvatne pripreme, opremu, vitaminizaciju, nutricionistu, pshiloga, fizioterapeuta, beneficirani radni staž, stipendiju.

Trenutno stanje u BiH kada su u pitanju olimpijski sportovi?

Tvrdim da svi rezultati koje naši sportisti trenutno ostvaruju u atletici, plivanju, dzudou, boksu, su plod rada pojedinih entuzijasta, jer sve dok se ne stvore uslovi za pravilnu selekciju, kvalitetan i  vrhunski sport, što podrazumijeva izgradnju infrastrukture.  Obezbjeđenje uslova  za treninge po najvišim svjetskim standardima, stipendiranje vrhunskih sportista, obezbjeđenje materijalno trehničkih uslova za trenažni proces,

Kako komentarišete rezultate koje su postigle države sa prostora Balkana na skoro zavrsenoj olimpijadi u Riju?

Hrvatska 10 medalja, Srbija 8 medalja, Slovenija 4, Kosovo 1. Mislim da su Hrvatska i Srbija kroz svoju dugoročnu Strategiju sporta pokazale da njihovi sportisti predstavljaju svjetsku elitu.

Šta biste poručili mladim sportistima?

Da samo radom i svojom upornošću mogu ostvariti sve svoje ciljeve.